Jedno od pravih poslastica ovogodišnje Sinemanije jeste film «Braća Grim», reditelja Terija Gilijama (Terry Giliam). Prvi utisak koji ostaje nakon odgledanog filma jeste da ste za to vreme baš uživali gledajući film koji vam pruža bar deo čarolije, koju su vam pružali naslovni junaci dok ste bili mali.
Nakon velikih ostvarenja kao što su «Brazil», «Kralj ribara», «Dvanaest majmuna», «Paranoja u Las Vegasu», ovaj reditelj se prihvatio žanra koji je u poslednje vreme izuzetno popularan, pa samim tim nezahvalan, jer iziskuje stalne novine.
Reč je o avanturističkoj komediji, u kojoj se avanturističko odnosi na bajkovite doživljaje, a komično na dva glavna aktera, koji kroz te avanture zajedno prolaze.
Jakoba i Vilhelma Grima, poznatije kao Braća Grim, tumače Met Dejmon i Hit Ledžer, a njihovu poznanicu na tom putu vrlo popularna Monika Beluči. Ono što može da vas uplaši pre gledanja filma, jeste upravo takva podela uloga, trenutno vrlo komercijalnim glumcima, međutim taj utisak, srećom, vara jer se čini da su se oni vrlo dobro snašli u tome i šta više deluju kao da su se vrlo lepo zabavljali snimajući ga.
Naime, Braća Grim zarađuju za život tako što putujući kroz razne krajeve oni uništavaju lažna čudovišta i zla. Međutim, francuske vlasti će ih razotkriti i oni će biti suočeni sa pravim zlom, koje se nalazi u šumi između Nemačke i Francuske. Ulaskom u tu šumu, zakoračićemo u potpuno novu dimenziju, gde se smenjuju mračni, strašni momenti borba sa zverima, drvećem koje se pomera, zlom kraljicom koja je na vrhu začarane kule sa onim momentima koji su svetli, osunčani, bajkoviti... To je zapravo mešavina i pomalo parodija na čuvenu Crvenkapu, Ivicu i Maricu, Uspavanu lepoticu, ali sada u kombinaciji sa svojim tvorcima.
Najinteresantniji su upravo ti momenti gde upoznajemo braću, mada se tu može naći i prva zamerka, vezana za neizgrađenost likova, ali se sa druge strane priča upotpunjuje galerijom likova, detalja, asocijacija. Videćemo kako su možda nastale neke od ideja za velike bajke ili pak kako su ih braća doživela. Ko je bio skloniji maštarijama, a ko realnim rešenjima. Sve to, posmatrano kao dobro upakovana celina pruža baš taj osećaj razdraganosti, pogotovo u momentima koje publika dobro poznaje, al i tehnički posmatrano, ovaj film sadrži sve one momente u kojima se dokazuje rediteljska veština i tehnička usavršenost. To nam i pruža potpuno novu dimenziju uživanja u nekim novim doživljajima bajki, koje ostavljaju prostora da eventualno neku od njih dočekamo u celosti u novom ruhu.
Ravnotežu sa svim onim fantastičnim rešenjima, koja mogu da podsećaju na «Gospodare prstenova» i slične, čini komičnost glavnih junaka, čiji su dijalozi na momente gotovo montipajtonovski (što smo od Teri Gilijama opravdano i očekivali).
Zato za ovaj film sledi topla preporuka, jer istina, iako vam neće pružiti nešto do sada neviđeno, on sadrži upravo onu dimenziju koju publika od filma očekuje, da vas zabavi, oduševi, odvede u šumu...Da li ćete tamo naići na vuka, kuću od čokolade, kulu, princa, princezu...nikad se ne zna...