Akcija
Galerija
Downloads
Prodaja ulaznica
Linkovi
Medijski servis
Produkcija
Kontra Myspace
Kontra Trip
Direktorski Blog
Kontraši
Kontakt
Redakcija
Organizacija
Marketing
Mail lista






 

 
Naslovna arrow Recenzije arrow Knjige arrow Oslušni Tišinu - Meri Saliven
Oslušni Tišinu - Meri Saliven PDF Verzija za štampu E-mail
subota, 12 avgust 2006

Image «Kao što priroda pažljivo sluša, I Nebesa postadoše Zvona, A ja mrtvu Trku s Tišinom trčim, Sama, osujećenih snova.»

Ovi stihovi Emili Dikenson je spisateljica Meri Saliven iskoristila kao uvod za svoj moderni roman Oslušni tišinu . U tim stihovima nalazi se emocija celog dela. To zapravo i jeste ispao najbolji način da se pokaže dubina duše jedne devojčice koja «previše čuje» i njenu tragediju spoznavanja sveta.

Motiv snažnog čula obrađen u jednom od najsavršenijih izdanaka moderne književnosti Parfem Patrika Ziskinda, o dečaku sa pojačanim čulom mirisa. Motiv pojačanog čula, poslužio je u oba dela za dobar opis sveta i kao motivacija, pojmovni uzrok za razvoj specifičnih karaktera dečaka tj. devojčice, koji ih tera u tragediju. Dok se Patrik Ziskind bavi, kroz ispovest zločina, predstavom unutrašnjeg bića koje traži identifikaciju sa spoljašnjom prirodom, ovde je reč o devojčici kojoj je Amerika «bučna».

Meri Saliven pažljivo crta karakter male Šip Suner, prodirući do najintimnijih detalja. Delo je prožeto atmosferom intime i borbe sa okolinom, borbe među ljudima, borbe sa samim sobom. Svet je realan, a zato i tragičan. Međutim, koliko je opisan svet problematizovan, tako mala devojčica postaje heroina. U svetu ovog romana, realno i nerealno se spajaju, na takav način da banalnosti postaju bitne. U opisima «američkog života» i paradoksa koji on nosi, živi osoba koja to ne razume. Sve postaje bučno.  Image

Realnost u kojoj moderna umetnost živi, počela je da bude preslikana iz dela u delo. Iz toga se izdvaja problematični pojedinac, neki neverovatni motiv koji daje notu individualnosti ili osobina koja se izdvaja iz opšteg. U ovom delu, junakinja teži da bude normalna, što je suprotno od ideala modernog čoveka koji teži da se izdvoji. Ovde opisana individua ne može da koegzistira u svetu koji je okružuje, zato dolazi do razdvajanja spoljašnjeg i unutrašnjeg. Unutrašnje biće dobija na vrednosti. To je ono pozitivno, za razliku od sveta, mase, ljudi, što je uopšteno, negativno. Kroz temu kruži potreba za merom, zlatnom sredinom, jer okolina u kojoj postoji individua ide iz krajnosti u krajnost. Svetu je potreban mir, potrebna je tišina.

 

Vesna Radman © Kontra

< Nazad   Napred >

 

 

 

 
 
Syndicate
   
 

 

 
 
eXTReMe Tracker