|
U okviru Pleasures serijala Beograd je posetio Coolio. Ekipa Kontra magazina iskoristila je ovu priliku da porazgovara sa Coolijom o slavi i planovima.
Pojavio se novi album "Return Of The Gangsta", sta je uticalo na odluku da se on ne izda u Americi ? Ne sviđa mi se kako me u Americi tretiraju , nedostatak poštovanja kod izdavačkih kuća koje ne žele da plate onoliko koliko album vredi, smatraju da sam previše star da bi mogao ozbiljno da se bavim muzikom. Dovoljno je samo da pogledam spisak izvodjača neke etikete i da shvatim da ne vrede ništa i da niko nije dovoljno dobar reper kako bi me nadmašio, i kako da sarađujem sa nekim ko jednostavno nije dovoljno dobar, nekim ko je ispod mog kvaliteta. Ostatak sveta ima prilično drugačije shvatanje muzike i onoga šta muzika treba da bude neko ljudi u americi, jer u americi možeš da čuješ samo američku muziku, dok u Evropi ima toliko kvalitetnih bendova i grupa i još važnije mozes sve da ih čuješ, a pritom možeš da čuješ i američku muziku, postoji sloboda izbora , u americi to nije slučaj – izbor se svodi na to da li ćeš uzeti koka kolu ili pepsi.
Koliko velike izdavačke kuće utiču na kreativnu slobodu kada umetnik potpiše ugovor? Velike izdavačke kuće kada potpišu nekog žele da on radi ono šta kompanija želi, ono šta oni misle da će im doneti profit, ako ne želite da radite na taj način i želite da budete svoji i da sami kontrolišete svoj rad izdavači prosto odbiju da ulože novac u vas i vaš rad. Ako se pojavite sa sjajnom idejom i svidi im se sigurno će izdati album , medjutim ako je ta ideja zaista dobra a ne svidi se izdavaču jednostavno će odbiti da izdaju taj album ma koliko bio dobar. Cela industrija zabave konstantno traži iste stvari i pravi klonove stvari koje su uspele. Da li postoji odredjena razlika izmedju američke i britanske rep scene danas i da li je jaz koji ih razdvaja sve veći i veći ? Engleska scena je danas po mom mišljenju mnogo progresivnija u pogledu tekstova i samih rima nego scena u americi. Uzmimo za primer dirty south, njihove rime su isuviše spore i ne zvuče uopšte inteligentno, konstantno koriste jednostavne i proste reči koje konstantno ponavljaju kao na primer: Meet me at the mall/ Ill see you at the mall ….. i zašto stalno spominju te tržne centre, šta je stvar sa tim !? Šta se uopšte dešava sa tim glupim rimama, zašto ljudi troše vreme u studiju, troše vreme na radiju i na kraju krajeva zašto troše novac na takve gluposti. Naprave jednu interesantnu pesmu ili u najboljem slučaju jedan album i to je to ,nema ih više ili niko više ne želi da ih sluša ! Uprkos epitetu gangsta repera bio si jedan od prvih koji je rešio da prikaže i negativne strane glorifikovanog gangsterskog života u svojim numerama, kako se to svidelo ljudima? Svi su ti gangsteri izgledali i zvučali isto, pokušavao sam da radim ono šta ja mislim da je prava stvar, izdao bih jedan gangsta album pa posle njega jedan pop album jer u svakoj priči postoje dve strane. Vremenom moja izdavačka kuća Tommy Boy sve više i više počinjala da utiče na moj rad i ono šta ja želim da poručim ljudima što je možda najočiglednije bilo sa numerom Gangsta Paradise za koju su uprkos mom protivljanju dali dozvolu Weird Al Yankovicu da uradi parodiju Amish Paradize. Morao sam da se borim kako bi stvari išle onako kako ja mislim da stvari treba da budu. Kako je izgledala saradnja sa Tommy Boy na početku i da li su se zajedno sa uspehom ti odnosi menjali? Pored Def Jam, Tommy Boy je bila jedna od najozbiljnijih hip-hop etiketa 80ih i 90ih godina. Za njih su izdavali Naughty By Nature, House Of Pain, Digital Underground i prokleto fantastični Dela Soul !!!! Postoji šema kako su se odnosi izmedju izvodjača i etikete odvijali. Prvi album za De la Soul trostruki platinumski tiraž, drugi dupli platinumski, treći album je bio potpuni promašaj. To se dešavalo sa svim grupama koje su se našle na Tommy Boy. Od izvanrednih prvih albuma polako su išli ka tome da se naredna izdanja jedva prodaju. Za prvi album budžet je bio 150.000 dolara, 300.000 dolara za sledeći, posle Gangsters Paradise sam morao ponovo da pregovaram oko ugovora, da mi je treća ploča dostigla platinumski tiraž budžet za četvrti album bi iznosio 7 miliona dolara. Ko je u to vreme mogao da dobije tolike pare za rep album !! Moj prvi album imao je dupli platinasti tiraž, moj drugi album ima jedan od najvećih rep singlova ikada izdatih u celom svetu , Coolio prodaje više singlova nego Bitlsi, dok se treći album nije ni računao, kao da nije ni izašao, iako je bio najbolji. Ne samo da Tommy Boy nije plaćao onoliko koliko su izvodjači vredeli, nego je praktično uništio šest multiplatinumskih grupa kako bi uštedeo nešto novca i pisao ih je isti advokat ali zato sada više ne postoje. Kada pogledamo unazad pored impresivne karijere iza tebe je i prilično bogata filmska karijera, kako je izlgledalo glumiti van američke produkcije u filmu Ta Divna Splitska Noć Arsena Antona Ostojića ? To je do danas jedan od najboljih filmova koji sam uradio i jako sam ponosan na svoju ulogu i taj film i veoma mi je drago što sam bio deo tog filma . Da li uprkos svom iskustvu preporučuješ ljudima da idu za svojim snovima iako se oni čine dalekim i nedostižnim ? Ja uvek kažem: koristite ono šta imate da dodjete do onoga šta vam treba i šta želite. Ako želite da budete pevač ali ste dobri u sportu bavite se sportom neko vreme dok ne dobijete šansu da postanete pevač. Ako zaista želite da uspete u zivotu, nemojte da ne radite ništa povodom toga, jurite vaše snove ! Recenziju koncerta pogledajte ovde. Galarifju fotografija pogledajte ovde. |